Ovaj sam se vikend prvi puta u jako, jako puno mjeseci osjećao slobodan, u potpunosti svoj, za kontemplaciju, sadhanu, predanost…

Moj je život u posljednjih par godina bio jako plodan sa puno aktivnosti, putovanja itd. malo sam vremena imao za sebe, za stvari koje bi svaki redovnik trebao napraviti.

Primio sam mnogo pohvala i priznanja za dostignuća u svojoj misiji širenja Gurujijevog rada. Primio sam i mnogo kritika također, najviše od onih koji bi trebali biti moja najveća potpora u širenju Gurujija i Bhakti Marge u svijet.

Pohvali mi nisu puno značile; vidio sam ih u dvostrukom značenju. Prvo, kao poticaj da rad koji radim u Gurujijevo ime ima dobar utjecaj na ljude, stoga su mi dali dovoljno snage da nastavim dalje. Drugo, vidio sam kako je Guruji uredio sve i dopustio mi da Mu služim.

Bez Njega, moja snaga ne bi bila dovoljna niti da najmanje stvari učini mogućim. Drugim riječima, bio sam svjestan tko je pravi izvršitelj mojih akcija, stoga se nisam jako koncentrirao na rezultat dok god ja odradim svoj dio najbolje što mogu. Ustvari nisam niti imao vremena pogledati na stvari koje sam napravio, jer me još mnoge stvari čekaju da napravim.

Za one koji su ogovarali, znao sam da te kritike nisu imale uporište, jer ljudi koji kritiziraju nemaju cijelu sliku, pa stoga i kritiziraju. Kritike me nisu dotaknule, niti su imale utjecaja na mene. Također nisam ih nikada arogantno odbacio kada su došle, imajući na umu Sri Yukteswarov savjet na ovu temu kada je on rekao da nakon što je bio kritiziran uvijek je napravio samo-analizu kako bi vidio da li postoji i malo istine u tome što ljudi govore. Ako ima, on se obavezuje da će se promijeniti. Ako nema, odbacuje to bez imalo uznemirenja. To je bio savjet koji sam uzeo od njega od kad sam prvi puta saznao za njega, prije nekih 20. godina.

No došao je trenutak kada je Guruji, kroz sva ova iskušenja, pritisnuo situaciju još više…

On je majstor u stvaranju svake moguće situacije kako bi izvukao najbolji rezultat. Rezultat koji on želi izvući je nepokolebljiva lojalnost i predanost samo Njemu. Nije moguće sresti Gospodina svojim naporom. Mnogi su duhovni ljudi koji su uvjerili svoj um da oni mogu ići direktno do Boga. Ja imam intuitivno razumijevanje; možete to zvati realizacijom, to jednostavno nije moguće, ako je Bog uredio Svoje zakone na način da trebamo vozilo u formi gurua. To je jednostavna činjenica koju trebamo prihvatiti. Ako je odbacimo, tada ćemo početi patiti još više.

Kada zaboravimo da je Bog jedini Izvršitelj, Direktor, Scenarist, Početak i Kraj tada dolazi sva naša patnja. I jedini uspjeh, ako i to, koji si možemo pripisati je voljnost i otvorenost da se predamo Njegovim božanskom vođenom voljom. Mi postojimo u Njemu, kao što i On u potpunosti postoji u nama. Sve odiše Njegovom prisutnošću. Mi moramo shvatiti da je potrebno maknuti veo iluzije. To je posao gurua (onaj koji miče mrak i neznanje). Mi jednostavno moramo maknuti sav naš otpor prema Njegovoj volji. Sve naše nevolje potječu iz zaboravljanja da jednostavno nemamo naše vlastite snage ili volje. Nismo odvojeni od Njega. Mi živimo u Njemu, mi Ga udišemo, mi postojimo u Njemu.

Samo guru, kao savršeni instrument Božje ruke, može pomoći maknuti taj veo. Mi nemamo moći da to napravimo sami. I ne trebamo se brinuti da pronađemo gurua. Bog će to aranžirati, kada budemo duboko čeznuli za božanskim sjedinjenjem sa Njime.

Naravno On nas također treba testirati da bude siguran da li to zaista mislimo. Kada stvari idu kako treba u našem životu, zaboravimo na Njega. Kada nevolje dođu, žalimo se i možda zovemo za pomoć.

Mi moramo shvatiti da nam je Bog uvijek na usluzi, no moramo Mu dozvoliti da nas služi. Većinu Ga vremena blokiramo. Ne prepoznajemo da kada stvari idu kako treba, da je samo On taj koji pruža sve. Također ne vidimo da kada stvari ne idu kako smo očekivali, da to također On daje. To je jedini način na koji nas On može privući bliže sebi. Kada pogledamo u svijetu, koliko ljudi Ga zapravo traži? Čak i oni koji su religiozni, koliko njih je iskreno u svojoj težnji da Ga pronađu, da Ga vole, i koliko rade na razvijanju ljubavnog odnosa sa Njime?

Krishna je u Bhagavad Giti rekao:

„Od tisuće ljudi jedan Me traži, od tisuće koji Me traže, možda jedan pronađe Mene kakav jesam “.

Statistike nisu baš naklonjene. No Bog nas također uvjerava da ako predamo naš ego, um i volju Njemu možemo Ga pronaći upravo sada. On je također nestrpljiv da sretne Svoje predanike, Njegove bhakte. Nažalost većina ljudi nema dovoljnu želju da pronađu Njega.

…no došao je trenutak kada je Guruji, kroz sva ova iskušenja, pritisnuo ove situaciju još više…

U Novom Zavjetu (2 Korićanima 12:9) postoji citat:

„Moja je milost dovoljna za vas, jer je mojom moći savršena u slabosti.“

Guruji (kojeg doživljavam kao samog Boga) je aranžirao situaciju u kojoj sam se osjećao jako slabim (kako fizički, tako emotivno i mentalno) koja je trajala danima. Dobivao sam udarac za udarcem od ljudi i nosio sam se sa organizacijskim i egzistencijalnim pitanjima. Pitao sam se da li će doći kraj tome, jer su se stvari samo krcale na mene sve više i više. I nisam mogao (niti sam to htio) pobjeći nigdje drugdje nego samo u samog sebe (Gurua i Boga).

Došao sam do trenutka kada mi je trebalo nekoliko sati samo da ustanem iz kreveta zbog mučnina (slične onima kakve sam prije imao prije svakog ispita). Nisam bio bolestan, no ipak je osjećaj slabine prevladavao. Izgubio sam apetit. Nisam imao snage ništa učiniti, i gomila posla je samo rasla.
Ono što sam napravio, sa zadnjim djelićem preostale snage, jest da sam zavrtio eter, zvao sam Gurujija.

Ne da me makne iz stanja u kojem jesam, nego da me dovede bliže shvaćanju da nismo odvojeni jedni od drugih. Da ovaj dah koji udišem je Njegov, energija koju osjećam je Njegova, da On vidi kroz moje oči, osjeća kroz moje srce. Nisam pitao niti zahtijevao ništa, jer to bi označavalo nedostatak razumijevanja odnosa gurua i učenika. Samo sam nastojao maknuti svaku prepreku u svom umu koja je blokirala da On radi kroz mene.

Mi se brinemo kada gubimo vjeru. Vjera uma nije ista kao i vjera srca. Vjera srca je apsolutna uvjerenost i shvaćanje da Bog prožima sve. Jedino shvaćanje koje sam imao je to da je razlog zbog kojeg patimo jednostavno zbog otpora da prepustimo Njemu da uzme uzde kočije našeg života. Kočija bez kočijaša je osuđena na kraj u jarku pokraj puta, u potpunosti uništena. To je lakše reći nego napraviti!

Cijelo sam vrijeme bio svjestan da je ovo samo On. Ja sam samo instrument u Njegovim rukama. On me pokušava privući bliže sebi. Utrostručio sam, učetverostručio sam japam (ponavljanje Božjeg imena); Njegova mi se slika vrtila u glavi cijelo vrijeme. Nisam bio očajan, no osjećao sam bol od odvojenosti. Pozdravljao sam stanje jer sam znao da milost koja mi je dana je posebna i da se ne daje svaki dan.

Što se tada dogodilo?

U um mi je došla slika da kada osude i teškoće dođu u život bhakte, one ponekad izgledaju neprijatno izvana. Stoga ih lako osudimo jer mi vidimo samo gnoj, pomiješan sa krvi, koja izlazi iz otvorene rane. Gadi nam se ono što vidimo i težimo odbacivanju te osobe. Gurujijev posao je da istisne prišteve kako bi sav gnoj i nečistoća izašla iz naše kože, i tako nas oslobodila od svih bolesti. Sva nečistoća mora izaći van, i što Mu više dozvoljavamo da radi svoj posao, to ćemo prije biti čisti i spremni za slijedeću avanturu. No On će i dalje stiskati i stiskati, a mi ćemo, nakon nekog vremena dopustiti da to radi. Ako mi u bilo kojem trenutku kažemo dosta, On će se zaustaviti. No ako se zaustavi, tko će nam onda pomoći?

Vidio sam mnogo osude među predanicima i boli me što ljudi ne shvaćaju što to radi njihovim dušama. Osuda je kao zabijanje noža u sebe, i rezanje grane na kojoj se odmaramo. To uzima sve naše duhovne zasluge (punye) koje smo zaslužili tijekom jako dugo vremena. Bilo je puno mržnje i ljudi se ne žele više nalaziti zajedno što na ostale ljude djeluje kao požar. Sav pozitivni napor koji se ulaže u sakupljanje bhakti da budu zajedno pada kada se sretne sa takvim stavom. Duhovnost se brzo zaboravlja, niža priroda se probudi i dopušta da obuzme srca predanika. Još jedna poteškoća s kojom sam bio suočen!

Snaga satsanga

Prisutnost bhakta je jako rijetka u ovom svijetu. Mnogi sveci i učitelji su pjevali slave u kojima veličaju satsang. Možete postići mnogo tog u ovom svijetu, no ono što je najteže privući ili postići je satsang. Možete izgubiti sve na ovom svijetu, no ako izgubite satsang, zbilja ćete izgubiti sve. Guru ne može uvijek biti s nama fizički; Bog je uvijek skriven. No bhakte, predanici Boga, su oni kroz koje tihi Bog priča. Ako ih izgubite, izgubiti ćete vašu vezu sa svojim izvorom. Niti jedno sveto mjesto, crkva ili hram ne može biti zamijenjeno ili uspoređeno sa satsangom. Satsang mijenja našu niži prirodu; on nas tjera da se uzdignemo od samouvjerenog zatvora i utire nam put za brži napredak prema spoznaji Boga.

Ovo je također bio veliki dio moje mentalne agonije kroz koju sam prolazio. Primijetio sam da mnogo ljudi odlazi, ne shvaćajući Vrhovnu Milost kojom nas Guruji kupa, kada se nađemo zajedno, kad se uhvatimo za ruke i učinimo da naši životi sjaje njegovom slavom. On je jako puno žrtvovao da bi nam pomogao, da nas uzdigne iz naše bijede. Dao nam je sve što nam je potrebno da spoznamo Božanstvo u potpunosti. I kada vidim kako ljudi olako odbacuju taj dar to je jako bolno za mene. Mogu samo zamisliti kako se On osjeća. Ljudi stavljaju prioritete u ostvarivanju svojih sebičnih potreba, zaboravljajući da je On izvor svega.

Došao sam još više do zaključka da nema više vremena za gubiti. Ovaj život jako brzo prolazi. Ako ne shvatimo naše jedinstvo sa Kreatorom u ovom životu, sada kada imamo tu svjesnost da jedino On leži u svemu, onda, tko nam garantira da će nam u slijedećem životu biti dana ista prilika? Proces evolucije je jako dug, i bol od odvojenosti je nepodnošljiva za dušu.

Patnja koju sam osjećao imala je dvostruku prirodu: prvo, da me još više pokori Njegovoj volji i da shvatim Njegovu prisutnost u mom životu; drugo, da bih imao potrebno iskustvo kako bi mogao pomoći ostalima da se probude iz noćne more ovog obmanljivog svjetovnog postojanja.

Guruji nas zove da se probudimo u Njegovoj ljubavi. Kako nas On pronađe kada pokuca na vrata našeg srca? Pospane, razdražljive, bezvoljne da bi hodali njegovim putem? Ili u potpunosti budne, oprezne i spremne da slijedimo njegove korake? To je naš izbor. Guruji često kaže, „Vi nemate slobodne volje, no imate izbor“. Stoga je na nam da odlučimo ispravno ili pogrešno. Naposljetku nema ispravnog ili krivog jer naš cilj leži samo u Bogu i jednoga ćemo Ga dana sresti. No put koji odaberemo može biti duži i neravan, prašnjav i prljav. Ili brz i čist. Guruji nam je dao prave alate da se probijemo kroz ovu džunglu materijalnog postojanja. Atma Kriya Yoga je najbolja duhovna praksa za ovo vrijeme. Svijet će tome tek svjedočiti. Zašto čekati, kada je imamo dostupno sada? Božja milost ovdje čeka na nas. Želimo li se probuditi ili ostati spavati još mnogo života u patnji odvojenosti?

Jai Gurudev

Nakon 10 godina provedenih u ashramu svojeg Gurua Paramahamse Vishwanande, bio sam spreman za sljedeći korak u svojoj duhovnoj evoluciji… Iniciran sam u drevni red swamija i poslan u Hrvatsku po direktnoj uputi Paramahamse Vishwanande kako bi ovdje nastavio širiti njegovu misiju.