Glavni dio Gurujijevih učenja je LJUBAV. Da bismo probudili ljubav unutar nas potrebna nam je predanost, bhakti. Kako bismo imali predanost moramo se prepustiti. Za to ne postoji prečica. Što je predaja i što i kome se predajemo?

Moramo razumjeti da smo mi duše uvučene u tijelo. Naše su duše dio Kozmičkog Gospodina. Duša treba tijelo da odradi sve materijalne želje i pošle karme koje pokreću tu dušu da se ponovo i ponovo rađa na ovoj životnoj ravni. Kada se identificiramo sa ovim tijelom (ili željama koje imamo, obitelji, imenom, nacionalnosti, rasom, bojom kože, slavom itd.) mi patimo, jer se oslanjamo na nešto što je prolazno; ovisimo o svijetu iluzije. To je tako djetinjasto od nas, no čini se da smo jako glupi kada se stalno iznova i iznova okrećemo samostalno stvorenoj bijedi.

Koga bismo trebali krivite kada stvari ne idu u pravom smjeru za nas? Krivnja je samo na nama. Ono što sijemo, to ćemo i žeti. To je neumoljiv zakon karme, zakon akcije i reakcije. On djeluje na svim dijelovima ljudskog postojanja.

Umovi i osjetila ljudi će prirodno biti okrenuti prema vanjskom svijetu. Kako živimo u ovoj stvarnosti, koja je dizajnirana da nas upetlja u svoj čarobni iluzorni fenomen mnogostrukih posljedica i što se više fokusiramo na to, što više dozvoljavamo izvanjskom da nas vuče sve više i više u svoju magičnu čaroliju, to ćemo biti nesretniji. To je vječna bitka između dviju sila: jedna koja nas vuče prema svijetu iluzije, i unutarnja duhovna sila, sila naše duše, koja nas vuče natrag u svoje kraljevstvo. Što je Krist rekao? Kraljevstvo leži unutar vas! I samo oni koji su čisti u srcu će upoznati Gospodina.

Dakle, kako doći tamo? Kako postići čistoću srca?

Srce je u svojoj srži uvijek čisto, no ono što ga okružuje su slojevi nečistoće. Velik je zadatak za nas očistiti te nečistoće. Mi smo izgubljeni u ovom svijetu. Rodili smo se plačući kada smo shvatili u kakav kaos smo se opet vratili. Zbog prošlih tendencija (samskara), izgubili smo naše pamćenje. I zato je milost da se ne sjećamo prošlih života. U protivnom ne bismo se mogli nositi sa ovim životom. Potreban nam je ovaj život kako bismo ponovno uspostavili odnos sa našim Kreatorom, onim koji otkiva naše pravo Ja, i kako bismo živjeli vječno u toj Božanskoj ljubavi od koje je napravljen svaki atom našeg bića.

Vrlo je teško okrenuti um i osjetila u suprotnom smjeru, jer oni su uvjetovani od rođenja da uživaju u prolaznim trenucima ovog svijeta. Nitko nas nije naučio kako živjeti ovaj život pa smo bili prepušteni vodstvu naših niskih animalističkih instinkta. Što više tako živimo, to se više ovaj svijet raduje i to nam daje motivacije da zaronimo dublje u mulj materijalnog svijeta. Sve prave vrijednosti su zaboravljene.

Paramahamsa Sri Swami Vishwananda je došao kako bi nas podsjetio što je prava svrha života. A to je ljubav prama Bogu, baš kao što je i Isus došao podsjetiti ljude, davno prije, da vole Boga sa svim svojim umom, srcem i dušom.

Što to znači?

To jednostavno znači da predamo svoj um i osjetila. Neka um potone u srce, neka bude pročišćen u srcu prepunom nektarom ljubavi i predanosti. Neka srce ponovo preuzme vodstvo nad umom. I neka osjetila ponovo sve percipiraju očima Boga.

„Neka tvoje oko bude bistro“, rečeno je u Bibliji. To je naše duhovno oko s kojim bismo trebali vidjeti svijet oko nas. Svih pet osjetila su nam dana, ne kako bismo mogli uživati u užicima ovog svijeta (kao što znamo iz iskustva što su posljedice), nego da bismo vidjeli, mirisali, okusili, čuli, dodirnuli Boga u svemu oko nas. Kada se podsjetimo da je sve oko nas Bog, kao što to doista i je – cijeli svijet je Njegova kreacija, Njegov sanjivi svijet, Njegova platforma na koju nas je stavio kako bi vidio da li volimo više Njega ili Njegove imaginarne objekte – tada će sva naša tuga i bijeda biti izbrisana. Vidjet ćemo Boga u svemu i svakome: okusit ćemo Ga u svemu; namirisati ćemo dio Njegove prisutnosti u svakom dijelu ovog svijeta; osjetit ćemo Ga ispod naših stopala dok hodamo; osjetit ćemo Ga u svemu; osjetit ćemo Ga u povjetarcu i u svakom dahu koji uzmemo.

To je ljepota života. Zbog toga smo stvoreni. Možemo to postići jer svi imamo taj kapacitet. Bog nas je stvorio na svoju sliku, dao nam je um, osjetila, osjećaje i srce da to napravimo. Kada to zaboravimo, uvijek nam pošalje podsjetnik kroz Gurua, kao što je Paramahamsa Sri Swami Vishwananda. I kada Ga jednom prepoznamo u svom Guruu, trebali bismo pustiti sve i držati se Njega. On je došao spasiti nas iz ovog blata, ove paukove mreže samoiskreiranih nevolja.

Pravi duhovni put počinje kada ovo shvatimo i dopustimo Mu da nas vodi u obliku zaređenog Gurua. Svi imamo gurua i on je s nama od početka vremena. Ako nije inkarniran, vodi nas iznutra. Ako budemo slušali čuti ćemo njegov glas i vodstvo, kako priča glasom tihog Boga.

Samo kroz gurua možemo dostići Boga.

Um će stvoriti najveću prepreku na putu. Zato u gore navedenom odlomku iz Biblije kada Isus kaže, ”voli Boga sa svim svojim umom”, on se odnosi na čin predaje. Umu je potreban fokus, bez fokusa on ne postoji sam po sebi. Kada osjetila hrane um sa atraktivnim objektima, on se udaljava od Boga. Mnogi su jogini pokušavali kontrolirati um raznim jogijskim tehnikama. Svi su se složili da je to bio veoma težak zadatak. Jñāniji (jñāna joga, oni koji slijede put jñāna joge, ili joge znanja znaju kako je teško ukrotiti um. No bhakte (oni koji slijede put bhakti joge) znaju mnogo jednostavnije metode. Kada predajemo svoj um Gospodinu, on preuzima odgovornost. Guruji često kaže, kada nekome dajemo poklon, kome taj poklon pripada? Na isti način kada ga damo Gospodinu, nije više naš.

To je od vrhovne važnosti: hraniti um pravim stvarima. Slušati priče o Gospodinu, pjevati Njegovo ime, uključiti se u službu s bhaktama, to je autoput. Zašto ići seoskim cestama I dugim vijugavim cestama kada možemo ići direktnim, najkraćim I najsigurnijim putem?

Maya (iluzija) je jako snažna I svi bhakti imaju mnogo iskustva s time.

Um može biti veliki prijatelj na našem duhovnom putu, no isto tako je i naš najveći neprijatelj ako mu dopustimo da uzme uzde u svoje ruke. Sumnja je jedna od najvećih prepreka. Um će suditi, sumnjati, kritizirati, kriviti, ukalupiti, izbjegavati napraviti prave stvari, I tako dalje. No od svih negativnih kvaliteta uma, sumnja je najopasnija. Kada se sumnja pojavi, veoma ju je teško iskorijeniti. Vidio sam mnoge drage ljude koji napuštaju duhovni put zbog sumnje koja se stvorila u njihovim umovima. Kada se pojavi, ne smijemo je hraniti; ne smijemo ići tim putem jer će nas odvesti u provaliju. To je velik test od Boga. I nitko nije siguran sve dok ne dođe do Boga. Čak su I velike duše pale zbog zamušenosti uma. Guruji nas podsjeća, “svatko od vas može pasti svaki trenutak. Ni na trenutak nemoj pomisliti da si siguran. Ostani budan i svaki trenutak radi da budeš bliže. Najveći čimbenik je koga držiš oko sebe. Društvo je jako bitno na duhovnom putu.”

Ja se uvijek pitam, kada se sumnja pojavi, zašto ne sumnjamo u nju?

Ponekad, zbog sumnje, u jednom trenutku odbacimo duhovni napredak mnogih života. Mi sumnjamo u sve. Priroda našeg uma je da sumnja.

Zato je bitno imati malo znanja o osnovnim duhovnim principima. Za to je Bhagavad Gita najbolji priručnik; to je priručnik za život! No nije je lako razumjeti. Može je se razumjeti jedino (duhovnim) srcem. Ako srce nije otvoreno, to je uzaudno. Svejedno je dobra knjiga za pročitati; povući ćemo puno koristi i primiti savjete od njih. No knjiga otkriva svoje tajne samo bhaktama (Božjim ljubavnicima).

Da bismo razumjeli Bhagavad Gitu, preporuča se čitati Ili slušati Shreemad Bhagavatam. Shreemad Bhagavatam je ljubavna priča o ljubavi bhakta prema Bogu. Ona budi predanost u našim srcima. Prepuna je bhakti, predanosti bhakti prema Gospodinu. U drugu stranu, Bhagavad Gita je sam Gospodin koji daje adesh (instrukcije) kako živjeti život. Obje su bitne. Bez predanosti ne možemo dostići Ljubav (Boga).

Dharmakshetra Kurukshetra, kako je objašnjeno u Bhagavad Giti, je unutarnja bitka koja se odvija unutar nas – bitka između uma I srca. Bhagavad Gita priča o našem putovanju kojeg moramo putovati.

Naša atma (duša) bi trebala dopustiti Paramatmi (Gospodinu) da uzme uzde u Svoje ruke i biti ćemo sigurno dovedeni na naše konačno odredište.

sarva-dharmān parityajya
mām ekaḿ śaraṇaḿ vraja
ahaḿ tvāḿ sarva-pāpebhyo
mokṣayiṣyāmi mā śucaḥ

Ovaj stih, u Bhagavad Giti, prekrasno opisuje naš pravi put I naš cilj. Prijevod je:

“Napusti sve dharme i nađi utočište samo u Meni.
Ja ću te odvesti od grijeha i zla, nemoj tugovati.”

To je nada bhakti, predanika; jedini alat koji trebamo imati. Božje obećanje da će nas dovesti, bez obzira koliko griješni bili, ili koliko strmo bili u karmi, ili zlu. Jedino što se traži od nas je da Mu damo našu ruku tako da nas On može dovesti, ništa više – nikakve velike molitve, velika štovanja, rituali, slijeđenje moralnih kodeksa itd.

Sve što moramo napraviti je dopustiti Njemu da uzme uzde naših života. To je predaja uma o kojoj je Isus pričao u Bibliji; o tome je Krishna pričao u Bhagavad Giti; i to je ista poruka koju Paramahamsa Sri Swami VIshwananda pokušava usaditi u naše umove, srca i duše. Ništa više, nego Ljubav, samo Ljubav.

Jai Gurudev!

Nakon 10 godina provedenih u ashramu svojeg Gurua Paramahamse Vishwanande, bio sam spreman za sljedeći korak u svojoj duhovnoj evoluciji… Iniciran sam u drevni red swamija i poslan u Hrvatsku po direktnoj uputi Paramahamse Vishwanande kako bi ovdje nastavio širiti njegovu misiju.