U mojim brojnim putovanjima susreo sam se sa mnogim ljudima koji su podijelili sa mnom svoje ljudske drame. Vidim patnju i moje srce vapi da im pomogne. Iako oni žele pomoć i ponekad je traže, ipak se vrlo često žele držati za svoje samo-iskreirane nevolje. Imam vrlo malo prostora za djelovanje kako bi im pomogao. Duboko unutra, njihove duše vape za promjenom. No njihovi snažni umovi jako se tome protive. Sve što mogu napraviti je nastaviti slušati o njihovim bijedama u nadi da ću pronaći mali prostor, tu i tamo, u njihovim srcima da prime poruku o predanosti (bhakti). Poruku za koju sam sklon prenijeti sa milosti i pomoći Paramahamse Sri Swamija Vishwanande, kojem dajem cijeli svoj život. Ovaj odnos koje nas dvoje uživamo, nije onaj kao između učitelja i roba. Već je, zaista, odnos između dvoje ljubavnika, božanskih ljubavnika, gdje se naše duše spajaju u Božanskoj ljubavi. Nema odvojenosti, već duboka povezanost duša koja nas spaja. I ta povezanosti nije iz ovog života. To znam sa sigurnošću.

Kada mi netko kaže da voli ovu ili onu osobu, uvijek mi se na čelu pojavi upitnik. U mom neznanju o tim stvarima želim znati više i uvijek pitam više, ‘Da li zaista? Što je to što voliš u njemu ili njoj? Što te privlači u toj osobi? Da li si siguran da je ovo ljubav?’ Ponekad imam um malog djeteta koji ispituje o osnovnoj ljudskoj prirodi. Ja sam poput djeteta bez zrelog mozga no sa oštrom inteligencijom. Smijao sam se sam sebi na ovom opisu, no ne mogu da ne budem skeptičan u vezi ljudske ljubavi kad vidim bijedu koja na kraju sustigne sve.

Postoji razlika između ljudske ljubavi (pyār) i Božanske ljubavi (prem). Ljudska ljubav ostaje ovdje i nestaje sa vremenom. Božanska ljubav ne može biti uništena. Ona je, bila je, i uvijek će biti. Jednostavno je. Sa ljudima ćete iskusiti jedino (pyār); samo Satguru može otkriti prem.

Kada iskusite ili sretnete Božansku ljubav u svom srcu, samo jednom u životu, sve ostale ljubavi blijede u usporedbi.

No kao što je dvosmislena, opipljiva i dalje nedodirljiva od strane pet osjetila i od uma, veoma je teško zadržati je. Tu počinje patnja mnogih ljudi.

Što tražimo u toj drugoj osobi za koju imamo tendenciju da je volimo? Uvijek nastojimo uhvatiti sjenu Božanske ljubavi. Kako ne uspijemo, mi uporno nastojimo ugrabiti bilo što što sretnemo na putu. Ponekad smo tako jadni u našoj želji za Božanskim sjedinjenjem da sa srećom (ili ne) prihvaćamo mnoge kompromise. Ti nas kompromisi iznevjere prije ili kasnije. Ponekad nam osoba koju volimo daje jedino iluziju nade. Sve što smo ikada željeli je pronaći našeg Nedostižnog ljubljenog. On je sramežljiv, ali jedva čeka da nam se otkrije. Tek kada Ga uvjerimo da je On jedini kojeg želimo, tada će nam otkriti svoje prisutsvo. On je uvijek tu i spreman da nam se da upotpunosti. No jesmo li spremni za tako Velikog Ljubavnika? On je vrlo nestrpljiv, jer nas želi više nego što mi želimo Njega; ipak On strpljivo čeka neki znak od naše strane.

On nam šalje ljude kako bi naučili voljeti i pripremili se za Božansku ljubav. Ono što ne uspijevamo je prepoznati da to dolazi od Njega. Što volimo kada volimo drugu osobu? Mi smo zaljubljeni u predivne oči, kosu, tijelo, haljinu, osobnost (kako hodamo, pričamo, izrazi lica)…Kada vidimo da druga osoba voli iste hobije kao i mi, naša se ljubav poveća. Kada otkrijemo da ona ili on ima rođendan blizu našeg još se više radujemo, ili ako je ta osoba išla u istu školi kao i mi, i tako dalje. Uvijek nastojimo pronaći zajedničke točke koje nas spajaju. Drugim riječima, mi tražimo savršenu presliku sebe. Dakle, ono što ja vidim kada vidim parove, je da ono što ljudi zovu ljudskom ljubav, naša čežnja da sretnemo našu srodnu dušu. Ovaj je izraz danas jako popularan. No ne postoji srodna duša. Osjećamo da nas neki ljudi privlače zbog nedovršene karme koju imamo s njima. Zašto ima tako puno razvoda, i još više bi ih bilo da se ljudi ne boje razdvojiti se zbog puno razloga kao što su : djeca, financije, mjesto stanovanja, strah da ne ostanemo sami itd.

Postoji li recept za uspješan, sretan odnos između ljudi?

Rijetko sam vidio sretan par, posebno u višegodišnjem odnosu. To je moguće samo kada stavimo svoje potrebe sa strane i služimo tu osobu kao personifikaciju Božanstva. Samo tada prava i sretna veza može potrajati jer u tom slučaju u svom partneru možemo vidjeti nikog drugog, već samog Boga. Samo tada ljudska ljubav ima smisla; samo tada ona ne proizvodi patnju; samo tada ona ne pada, već raste. U engleskom jeziku izraz „padati“ u ljubav (falling in love – zaljubiti se) je istinit kada ljudi ulaze u vezu. No ako stave svoju ljubavnu vezu u ispravnu perspektivu, tada će njihova ljubav prestati padati i počet će rasti.

Ono što u stvarnosti volimo kada volimo drugo ljudsko biće je naš vlastiti odraz u njoj. U stvarnosti mi ne volimo drugu osobu, nego volimo sebe. Uglavnom ovisimo o našem umu i osjetilima kada stupamo u takvu vezu. Sve što razumijemo umom ima ograničenja. I osjetila su jako ograničena. Da, kažemo da nam srce govori. No srce nije uvijek čisto. Da budem malo precizniji, ljudsko srce je uvijek čisto, no ono što ga okružuje je nečisto; svi slojevi i slojevi nečistoće i sebičnih želja spriječavaju pravoj ljubavi unutar srca da prodre kroz ove prepreke.

Pravi duhovni put se sastoji od čišćenja tih teških i masivnih zidova koji su ogradili naše srce.

Sve dok dajemo pažnju nestašnom umu, taj se cilj čini nemoguć. Um nije lako kontrolirati, no kada srcu damo važnije mjesto, um se povlači. Kada je ta prepreka uklonjena, tada srce može zasjati. Ključ je Sadguru. Mi nemamo dovoljno snage to napraviti. Oni koji koriste svoju volju naposlijetku padnu. Predati svoj um, svoju volju, i svoj život stopalima pravog Učitelja, autocesta je za sve uspjehe u životu. On je kamadhenu, krava koja ispunjava želje. On je kalpataru, sveto drvo koje ispunjava želje. On je Bramha, Vishnu, Maheshvara u jednom. On je nitko drugi već Bog.

Bog stavlja ovaj sveti zakon u akciju. Ne možemo ga dostići sami, bez pomoći Sadgurua. Mnogi ‘mudri ljudi’ još uvijek vjeruju da oni imaju svu moć da to postignu sami. No kada Bog odluči da im uzme njihov dah, u jednoj sekundi oni nestaju s ovog svijeta. Ne možemo kontrolirati naše rođenje, niti naš odlazak s ovog svijeta. Ne možemo kontrolirati epizode u našem životu. Mi smo kao lutaka naše karme. Što se više odupiremo božanskim zakonima to ćemo biti nestretniji.

Ako smo nesretni, kvaliteta naših života opada. Imamo manje snage čak i da tražimo pomoć. Kada stvari idu ispravno, mislimo da je to zbog naše snage. No kada stvari krenu nizbrdo, tada shvatimo da i nismo toliko snažni.

Kada isprobamo sve načine shvaćanja Sebstva ili Boga, shvatimo da su svi naši pokušaji bili uzaludni. Um postaje još snažniji, tvrdoglaviji, pruža više otpora našim naporima. Kada shvatimo kako su besplodni naši napori, padamo u očaj. Ako iskoristimo taj trenutak i ponudimo sve Bogu, te ako smo iskreni, Bog će nam poslati pomoć. On će nas podići.

Jesam li skeptik kada je ljudska ljubav u pitanju? Da i ne. Vjerujem da može, i da postoji između ljudi, no jedino pod uvjetom da partneri gledaju jedan drugoga tražeći Velikog ljubavnika. Da poštuju svoje različitosti i služe jedan drugome sa Ljubavlju Boga. To je ključ uspjeha. Ipak ta ljubav je nesavršena. Moraš je se odreći jedan dan, jer Bog je ljubomoran Bog

”..i ne radi Božji posao sa srcem podijeljenim na pola, tako da samo jedna polovica pripada Njemu, a ostala polovica tvom tijelu. Bog je sebičan Bog, i neće podnijeti tvoju dvoličnost i samo-žaljenje.“ – Sveti Ivan Kronstadt

I da nastavim sa ovim velikim svecem:

Gledaj svoje srce tijekom cijelog života – proučavaj ga, slušaj ga, i gledaj što spriječava njegovo sjedinjenje sa najdražim Gospodinom. Neka ovo za tebe bude znanost svih znanosti, i sa Božjom ćeš pomoći bez problema uvidjeti što te udaljava od Njega, a što te privlači Njemu i spaja s Njime. To je zao duh, više nego išta, što stoji između naših srca i Boga; on udaljava Boga od nas sa raznim strastima, ili željama tijela, željama očiju i svjetovnim ponosom.

Gurudev, Paramahamsa Sri Swami Vishvananda, često nas podsjeća da je vrhovna dharma ljudskog života dostići tu najvišu ljubav. Jedini problem je što to tražimo u krivom smjeru. Ako okrenemo našu pažnju unutra pronaći ćemo Ga unutra. Kada Ga pronađemo unutra, vidjet ćemo Ga svugdje.

Jai Gurudev!

Nakon 10 godina provedenih u ashramu svojeg Gurua Paramahamse Vishwanande, bio sam spreman za sljedeći korak u svojoj duhovnoj evoluciji… Iniciran sam u drevni red swamija i poslan u Hrvatsku po direktnoj uputi Paramahamse Vishwanande kako bi ovdje nastavio širiti njegovu misiju.