Nakon što je autobus izašao iz tunela Sveti Rok, čuo se uzbuđeni uzvik čiste radosti koji je došao od nekolicine putnika, uglavnom mladih ljudi, jer se na plavom nebu pojavilo sunce a temperatura je bila 16 °C. U Dalmaciji (južni dio Hrvatske) je još uvijek bilo toplije od ostalih dijelova Hrvatske koji su smrzavali na -6°C. Vratio sam se sa putovanja koje je bilo ispunjeno sa 15 dana intenzivnih aktivnosti diljem Hrvatske i Slovenije. Dok ovo pišem, sunce sjaji i zagrijava cijelu sobu, a moj se um već nalazi u Shree Peetha Nilayi u koju ću stići za manje od 24 sata. Siguran sam da ću tamo biti lišen ovakvog sunčanog iskustva u prosincu. No, unutarnje će me sunce tamo nastaviti grijati, kao i zagrljaj moje duhovne obitelji i Gurujija.

Kada sam se vratio iz Vrindavana, čekale su me na stotine poruka koje sam trebao pročitati. Puno ih je bilo neugodnog sadržaja jer je komunikacija između nekoliko predanika ubrzano propadala i to do točke u kojoj nije bila moguća daljnja komunikacija. Oglasio se crveni alarm i zvao je na djelovanje. Sazvao sam sastanak i bio sam sretan što su se mnoge strane koje su bile u konflikutu odazvale i bili su spremni za razgovor. To je odmah bio dobar znak.

Tema koja je dominirala tjekom proteklih dva tjedna dok sam bio na putu, bila je komunikacija. Ne samo u mojoj rodnoj Hrvatskoj, već i u Sloveniji, u kojoj sam proveo pet dana, odradio radionice (Babaji Surya Namaskar, Mudre), OM Chanting, glazbeni trening, puju i satsang, kao i mnogo pojedinačnih savjetovanja. I tamo sam naišao na mnošto konflikata koji su se mjesecima kuhali.

Zanimljivo mi je bilo usporediti dva temperamenta, dvije različite kulture: jednu koja je je vatrena i eksplozivna (u Splitu, Hrvatskoj), i drugu, koja je prigušena ali izgara iznutra i nikada se ne zna kada bi mogla eskalirati (Maribor, Slovenija).

Na primjer, kada u Splitu netko počne pričati i objašnjavati se, usred rečenice im se ubaci petero ljudi koji u isto vrijeme podižu glasove, prekidaju, nadvikuju se…u biti, nikoga ne slušaju, čak niti sebe. Suprotnost Splitu su ljudi u Mariboru koji su rezervirani, dopuštaju osobi da dovrši svoju misao i kada dobiju za to znak, spremni su da izraze što misle o određenoj temi. Bio sam pozitivno šokiran tom reakcijom i skoro sam otišao sa mišlju da je sazvani sastanak bio nepotreban. Dobra je stvar što mi je ta situacija omogućila dovoljno vremena da se (nenamjerno) izrazim, omogućujući im satsang kojeg nikada neće zaboraviti. Smjernice koje sam sa njima podijelio mogle bi prekinuti sve konflikte.

Prvo i najvažnije pravilo koje sam im rekao je da slušaju; slušaju drugu stranu i da im dozvole da završe svoju misao. To im je prilika da čuju i drugu stranu priče. Na taj način često saznamo sve odgovore. Ako zbilja poslušate drugu osobu, shvatite da je jedini problem koji imate ne sa tom osobom, već sa sobom samima. Ne slušamo pažljivo i često čujemo samo ono što želimo čuti. Naš nesavršeni sluh je prvi uzrok konflikta. To ne bi bio problem kada bi mogli zaustaviti svoj um da ne osuđuje druge ljude. To je priroda uma i nemamo moć nad njim; niti imamo moć nad drugim ljudima a mnogi ljudi to žele.

Često kažem da, ako se počnemo mijenjati otkrit će nam se potpuno nova perspektiva. Onda će nam se i drugi početi prikazivati u novom svijetlu i možda će se i oni početi mijenjati jer ste ih inspirirali.

No, mnogi se ljudi, u svakom slučaju ne žele promijeniti tako da nema smisla čekati one koji to ne žele. Vi se sami trebate promijeniti a to je ono što je bitno. Postoji izreka: promijeni sebe i promijeniti ćeš tisuće. To je zbilja istina, i vidljivo je iz mnogih primjera tijekom povijesti čovječanstva. A ljudi kažu da je to teško. Ja kažem: ‘Ne, nije’. Vrlo je jednostavno. Zašto? Jer Bog obitava u našim srcima. On je utjelovljeno savršenstvo. Kada bi samo dodirnuli izvor vječne ljubavi koji je u nama skriven, otkrili bi da iluzija koja je pokrivala naš vid, više nema nikakvu moć nad nama i da se savršenstvo nalazi svuda oko nas. Mi se ne trebamo promijeniti, već shvatiti da smo bogovi (Psalmi 82:6, verzija kralja Jamesa: “Rekao sam, vi ste bogovi; i vi ste djeca najvišeg”.).

Iz vlastitog iskustva, kada imam s nekim određenu situaciju, dozvolim drugoj strani da priča. Ne namećem svoje mišljenje drugoj osobi. Kada ste otvoreni za slušanje drugih, ljudi se bez problema otvore. Kada se ljudi otvore, otkriju puno više nego što je naš um mogao shvatiti promatranjem same vanjštine za koju znamo da je puna nedostataka i iluzija. Zatim dobijete potpuno drugačiju perspektivu. Kada vam netko da svoje srce, kako ga možete nemilosrdno zgaziti punom snagom? Kao da se to uvijek događa. Ako razumijete i živite znajući da se u toj osobi nalazi Bog i Gurudev, i da je njihovo privremeno ponašanje uzrokovano sljepilom, neznanjem i snagom iluzije uzrokovanom maha mayom (ili Sotona u Krščanstvu), kako onda možete suditi? Kako možete osuđivati ako ste i vi sami isti ponor jada? Svi mi pokušavamo isplivati iz ovih nemirnih voda lažne stvarnosti.

Što bi ti učinio/la?

Kada sam bio u Zagrebu, nakon OM Chantinga mi je jedan postariji gospodin postavio pitanje. Odgovorio sam mu ali nas je taj odgovor odveo do jedne druge teme. Kada sam ga upitao ako vjeruje u postojanje Boga, odgovorio je da ne vjeruje. Zatim sam pokušao nešto drugo: upitao sam ga da li je ikada volio i njegov je odgovor bio da nije. Čak niti svoga sina, ženu ili roditelje. Rekao je da se ne može sjetiti ako je ikad punim srcem voliko nekoga. Nesretan je i čak je rekao kako je namjeravao počiniti samoubojstvo ali je kukavica, nema snage da to učini. Teško je bilo govoriti o Bogu ili o ljubavi kada je rekao da je nikada nije osjetio ili primio. Dobio sam vrlo težak slučaj s kojim sam se morao nositi. Znao sam da što god da kažem mu ne bi pomoglo jer su ostali već pokušali udjeliti mu savjet. Nije ih mogao poslušati ma koliko god da su ti savjeti bili mudri i duboki. Ljudi su počeli gubiti strpljenje i vrijeme i počeli napuštati prostoriju. Ostao sam s njim i slušao njegovu priču, postavljao sam mu pitanja pokušavajući otkriti ako mu mogu na bilo koji način pomoći. U njegovom životu nema radosti. Pokušao je sa raznim tehnikama, meditacijama ali ništa nije uspjevalo. Sve je to samo produbilo njegov jad. Ako nije u stanju davati ili primati ljubav, to je onda veoma teška situacija. Ako nema nade u vjeru da postoji nekakva viša moć, ili Bog, to čini situaciju još težom. Ponudio sam mu nešto novca za hranu jer je rekao kako nema niti za kruh – čak ni to nije puno pomoglo.

Međutim, što sam ga više slušao s dubokom pažnjom, sve mi je više bilo stalo do njega. Što sam više pitanja postavio to je on bio voljniji da se otvori i podijeli. Osjetio da mi može vjerovati i povjeriti mi se . To je bio prvi korak. Kada je shvatio da je nekome stalo do njega, ne površno već istinski, bio je spreman da se otvori. Raspitivao se čak i o Simply Meditation i pitao ako bi je on mogao naučiti. Onda sam vidio da za njega postoji šansa, kao što postoji šansa za sve.

Slična se situacija dogodila sa predanicom sa kojom sam nedavno razgovarao. Više nije osječala ljubav prema obitelji Bhakti Marge, Gurujiju i njegovom putu. Dugo je vremena prekinula sa svojom sadhanom. Također nije bila voljna služiti na bilo koji način jer to nije osjećala unutar sebe. Bila je prazna i frustrirana. Život joj nije imao smisla.

Zato uvijek potičem predanike da se posvete bilo kojoj duhovnoj vježbi.

To će biti stup potpore tijekom teških vremena. Svi prolaze kroz takozvano, suho vrijeme na njihovom duhovnom putu, kada ne osjećaju nikakvu ljubav prema Bogu ili radost prema vježbanju i sevi. Ovo je potpuno normalno. No, bez sadhane, većina ljudi napusti duhovni put i vrate se svjetovnom. Sadhana može biti bilo što vas povezuje sa Bogom. U Bhakti Margi imamo brojne sadhane: Atma Kriya Yogu, Simply Meditation, slikanje ikona, puje (uključujući sve Hinduističke obrede poput, abhishekama, yagne…), OM Chanting, mudre, Babaji Surya Namskar, i sevu (nesebičnu službu). Najvažniji su satsanzi o kojima sam već pričao u prethodnim tekstovima. Satsanga je vaš štit koji vas štiti od svih zlih utjecaja kozmičke iluzije. Budite u društvu onih koji teže biti slični Bogu, i zauvijek ćete biti sigurni od svega što će vas pokušati zaposjeti na putu ka Bogu. Ne kažem da nećete imati problema, ali nikada nećete izgubiti nadu u razdobljima teške depresije na svojem duhovnom putu. A većina ljudi, kada izgube nadu, su gotovi. Jako je teško iskopati se iz toga. Međutim, sa duhovnim štitom satsange sigurno ćete prijeći preko oceana patnje i doprijeti do sigurnih i mirnih obala blaženstva božje svjesnosti.

Što bi djeca učinila?

Među mnogim mjesečnim aktivnostima koje sam imao sa predanicima, poput Just Love kirtana, maha abishekama, satsanga, OM Chantinga, volio sa vama podijeliti iskusta s djecom. Posjetio sam vrtić u Splitu u kojem sam podijelio svoje vrijeme sa djecom starom 4-6 godina. Bilo je oko dvadesetak djece sa tetama koji su me toplo dočekali. Došao sam na poziv jedne od teta u vrtiću koja je slušala o mojim avanturama i čula da imam ‘ dobro srce za djecu’. Ništa nisam unaprijed isplanirao jer sam se želio uskladiti da dječjim željama, svaka situacija zahtjeva posebnu pozornost.

Ima jedna djevojčica, Ruža joj je ime, koja je posebno vezana uz mene. Ona ide u taj vrtić i nestrpljivo me je čekala na ulazu cijelo poslijepodne. Kada sam došao, privinula se uz mene i nije me puštala. Njezina je ljubav odmah otvorila vrata i drugoj djeci.

Bili su pažljivi koliko je to bilo moguće za njihovu dob. Prvo sam ih pozvao da se predstave, što su spremno i učinili. Tako je uzajamna komunikacija mogla početi. Sjeli smo u krug i otpjevali jedan ili dva bhajana. Bilo im je teško i mučili su se sa sanskritom unatoč tome što sam odabrao najlakši kirtan kojeg sam mogao pronaći. Usprkos tome, jako su uživali. S njima sam podijelio jednu priču iz Ramayane i rekao sam im da bi trebali pjevati Ramino ime svaki puta kada se nađu u nekoj neprilici. Zato su svi od mene dobili, kao Božični poklon, japa male i obećali mi da će pjevati Ramino ime. Završili smo držeći se za ruke u krugu tri puta pjevajući OM.

Koliko daleko ići?

U svom pokušaju da doprem do svih krajeva i prenesem Gurujijevu poruku, posljednjih nekoliko tjedana sam, izuzev Splita, Zagreba, Ljubljane i Maribora, otišao u Krapinu i Hrvatsku kostajnicu. Hrvatska je Kostajnica jako puno pretrpila tijekom nedavnog rata za neovisnost. Taj je mali grad bio pod okupacijom nekoliko godina i stanovništvo se raštrkalo. Čak i nakon dvadeset godina, posljedice rata se još uvijek mogu vidjeti i osjetiti.

Nezaposlenost je visoka, mladi ljudi bježe u potrazi za boljim životom i tako dalje. Još sam više shvatio koliko je ljudima potrebna poruka ljudi koju Guruji propovjeda. Bilo nas je petero ljudi koji smo ušli u auto i vozili se jugoistočno od Zagreba u Hrvatsku Kostajnicu. Odradili smo veoma snažan OM Chanting i otpjevali nekoliko bhajana. Došlo je samo petero ljudi ali njihova su lica puno govorila. Dolazak je bio veliki uspjeh, čak i ako je samo jedna osoba bila zainteresirana (takav je bio slučaj u Krapini).

I? Boriti se…ili saslušati?

Moja misao vodilja, tijekom svih sukoba među predanicima koji su nastali u posljednjih nekoliko tjedana, može se sažeti u sljedeće: nismo ni svjesni koliko smo zahvalni, koliko smo sretni, puni milosti što smo u obitelji Bhakti Marge i pod zaštitom Paramahamse Sri Swamija Vishwanande. U svijetu je rijetkost biti među predanicima, a imati ostvarenog Učitelja je još rijeđe. Imajući to na umu, sve su svađe beznačajne, nepotrebne. Kada bi ljudi samo ovo shvatili, to bi prekinule sve sukobe. Ovo sam ponovio u svakoj prilici: kada bi shavatili da je prebivanje među predanicima poklon, svakog od njih bi pojedinačno i nježno držali na dlanu svoje ruke, poput dragocjenog dragulja.

Još jedna stvar na koju sam ih podsjetio je ono što Guruji uvijek govori, ako ne prihvatite poklon od nekoga, kome taj poklon pripada? Odgovor je očit. Ako ne prihvatiti ono što drugi na vas nastoje natovariti, osuđivanje, tračanje, negativne emocije, i tako dalje, biti ćete slobodni i lagani.

Uvijek ponavljam nešto što sa naučio od svojeg Gurudeva: ako uperiš prst u nekoga, u što pokazuju drugi prsti? Logika je očita.

Drugi su nam ljudi dragocjeni, pogotovo kada probude ono najgore u nama jer odražavaju ono što je duboko sakriveno u nama i što nismo voljni vidjeti i na tome raditi. Ne možemo vidjeti svoje nedostatke. Razlog zbog kojeg se uvijek nalazimo u istim situacijama, čak i ako se radi o drugim ljudima i uvijek se ponavlja sve dok ne naučimo lekciju, je milost božja. On želi ubrzati naše penjanje prema njegovom prebivalištvu ljubavi, blaženstva i vječne sreće. Zbog toga nam on namještava okolnosti kako bi iskopali svo smeće koje se u nama nakupljalo kroz vremena. Ako mu to dopustimo, ako se otvorimo za njegovo vodstvo i milost onda se ne moramo brinuti. Mi smo poput otvorenog kanala kroz koji teče njegova ljubav.

Kada smo se voljni promijeniti i dozvoliti mu da kroz nas radi, i drugi ljudi bi bili privučeni nama. Ali to nije razlog za promijenu. Razlog je prvenstveno za našu korist. Samo kroz potpunu predaju, koja je ništa doli prihvaćanje božje milosti koja kroz nas djeluje u svakom trenutku, kada sa naše strane ne postoji otpor, kada nam naš um ne govori u kojem smjeru trebamo ići, ili da nam naše emocije zadajusvaki pokret koji napravimo. Kada u potpunosti ovisimo o njemu, to je ono što život čini divnim i nema više tereta na našim ramenima. On preuzme svu odgovornost za naše živote. Ovo svi mi možemo postići, ovog trenutka. Guruji kaže da je jednostavno, i ako on to kaže onda je to u potpunosti istina, ukoliko mu u potpunosti vjerujemo, ako mu vjerujemo. Poput djeteta koje vjeruje svojoj majci.

Jai Gurudev!

Nakon 10 godina provedenih u ashramu svojeg Gurua Paramahamse Vishwanande, bio sam spreman za sljedeći korak u svojoj duhovnoj evoluciji… Iniciran sam u drevni red swamija i poslan u Hrvatsku po direktnoj uputi Paramahamse Vishwanande kako bi ovdje nastavio širiti njegovu misiju.